Skrivene ljepote središnje Istre: Sovinjak

Danas mahom opustjeli i najmanje naseljeni dio Istre, Buzeština, nije oduvijek bila takva. O bogatom životu ovog sjevernog  dijela središnje Istre svjedoče prije svega arhitektura i kulturni spomenici razasuti u brojnim naseljima. Jedno od njih je i Sovinjak, naselje smješteno na platou brežuljka iznad toka rijeke Mirne, udaljeno osam kilometara od Buzeta i okruženo brojnim zaselcima i naseljima, poput Sirotića, Bračana, Sovinjskog Polja, Sovinjskog Brda, Pračane…

Ovo područje bilo je naseljeno još u prapovijesti, a sam Sovinjak spominje se 1195. godine kao feudalni kaštel čiji su vlasnici bili vazali akvilejskog patrijarha. Potom je posjed postao dijelom Pazinske knežije, nakon toga bio je pod vlašću Mletačke Republike skoro tri stoljeća, zatim Austrije, Italije, da bi nakon Drugog svjetskog rata, kao i ostatak Istre, ušao u sastav Jugoslavije.

Takvo ukrštavanje različitih u malom naselju kao što je Sovinjak vidljivo je danas prije svega u njegovoj arhitekturi. Kaštel koji se spominje u povijesnim izvorima nalazio se na mjestu današnjeg groblja, na vrhu brijega, a seosko se naselje formiralo u njegovoj blizini, niz cestu koja vodi od groblja prema zaravni. Kada je kaštel prestao postojati, u 15. stoljeću, naselje je opasano bedemima.

Glavna gradska ulica Sovinjaka u sredini se proširuje u trg na kojem je crkva svetog Jurja, srednjovjekovna građevina iz 16. st., koja je obnovljena 1927. godine. Iznad njezinog pročelja, na kojem je nekada stajao danas izgubljeni glagoljski natpis iz 1557. godine nalazi se renesansno zvono akvilejskog tipa. U crkvi se nalaze glavni oltar s palom svetog Petra apostola, oltar sa statuom Srca Isusova i oltar sa statuom Blažene Djevice Marije s Djetetom.

U gradu, uz prilazni put na istočnoj strani, nalazi se i kapela Svetog Roka, kasnogotička jednobrodna građevina podignuta početkom 16. stoljeća. Šiljasto-bačvasti svod crkve čini njezinu  unutrašnjost izraženo vertikalnom, a ukrašena je  freskama koje je 1571. godine izradio Domenicus Utinensis (Dominik iz Udina). Izuzev ovih sakralnih građevina, kulturno-povijesno nasljeđe grada čini nekoliko baroknih i klasicističkih kuća i palata, no osim arhitekture, Sovinjak skriva još mnoge priče i predaje.

U podnožju brda na kojem je Sovinjak nekada se nalazio rudnik Minjera – prvi rudnik boksita u svijetu. Krenete li iz Buzeta označenom pješačkom stazom stići ćete do ovih drevnih iskopa koji potječu još iz 16. stoljeća, a ako ste raspoloženi za pravu avanturu, ponesite sa sobom ručnu svjetiljku i istražite neki od rudnika koji su otvoreni za znatiželjnike. Minjera je, kao i drugi rudnici u okolici, ugašena sredinom 19.stoljeća, a stanovništvo Sovinjaka danas se, kao i nekada, uglavnom bavi maslinarstvom, pčelarstvom i, naravno, vinogradarstvom, po kojem je taj kraj od davnina poznat  i čuven. Predaja kaže da je rimska carica Livia Drusilla pila isključivo vino Pucinum iz Sovinjaka, koje su joj donosili i koje je nazivala „eliksirom dugog života“. A doživjela je 87 godina, što je za ono doba znatno. Stoga, posjetite Sovinjak početkom listopada kada se tamo održava Bela nedeja, fešta mladoga vina, i poput Livije Drusille nazdravite životu i mladosti.

Danas u Sovinjaku živi svega 27 stanovnika, ali upravo taj mir ove neopravdano zaboravljene Istre, kao i ljepota prirode, spokoj beskrajnih vinograda te kulturno-povijesna vrijednost naselja, danas čine Sovinjak zanimljivom turističkom destinacijom u koju se zaljubi svatko.