Kultura

Istra i Italija: od Starog Rima do danas

print

Zbog blizine i položaja, gotovo svako doba istarske povijesti na neki je način obilježeno susretima s narodima, državama i kraljevstvima područja današnje Italije. Takvi su susreti svoje tragove ostavili u arhitekturi, spomenicima i kulturi. Kroz popis znamenitosti koje vrijedi pogledati, donosimo vam kratki pregled ovog dinamičnog povijesnog odnosa dviju regija.

Antičko doba: Rimsko Carstvo u Istri

Rimsko je doba u Istri započelo 177.pr.Kr., kada su Rimljani osvojili Nezakcij, središte Histra, koje se nalazi u blizini današnje Pule. Dolaskom Rimljana, promijenili su se i dotadašnji načini života: usvojena je pismenost, izgrađene su ceste i morske luke, ustanovljena je podjela zemljišta (centurijacija), pojačan je uzgoj maslina i vinove loze, eksploatacija kamena, proizvodnja soli, amfora i građevinskog materijala.

U Puli, koja je bila rimska kolonija od 46.-45.g.pr.Kr., vjerojatno ćete pronaći najviše spomenika iz tog razdoblja. Toliko ih je značajnih da ih je svojedobno i sam Michelangelo došao u Pulu proučavati, no ovdje ćemo nabrojati samo neke. Najstarija među njima su Herkulova vrata, koja datiraju još iz doba Julija Cezara. Najviše ih ipak potječe iz doba prvog rimskog cara, Augusta, koji je Pulu pretvorio u imperijalni grad. Prođete li ispod Slavoluka Sergijevaca i nastavite istoimenom ulicom, doći ćete tako do Foruma, središta antičkog života, i Augustova hrama.

Nastavite li još dalje, put će vas dovesti do najvećeg i najpoznatijeg među svim spomenicima u Puli: Arene. Monumentalno zdanje izgrađeno je u doba cara Vespasiana i šesti je najveći amfiteatar u svijetu. Tada mjesto gladijatorskih borbi i drugih oblika brutalne zabave, Arena je danas mjesto u kojem žive kultura, glazba i film. Na sličan se način danas koristi i kamenolom u Vinkuranu, Cave Romane, čiji je kamen i poslužio za gradnju Arene. Gdje je nekad odjekivao zvuk lomljenja kamena, danas se čuje glazba umjetnika koji održavaju koncerte u ovom jedinstvenom ambijentu.

U doma Rima, na istarskom su poluotoku izgrađene i brojne vile, neke od njih ladanjske, a neke koje su proizvodile keramiku, vino i ulje. Otplovite li tako na Brijune, koji vrve rimskih ostacima, u zaljevu Verige na Velikom Brijunu pronaći ćete najveći antički kompleks, luksuznu vilu obitelji Laecanii.

Druga značajna rimska kolonija, uz Pulu, bila je Colonia Iulia Parentium, današnji Poreč. Ovaj romantični gradić počiva na rimskom urbanističkom obliku s tipičnim rasporedom glavnih ulica grada koje se protežu na pravcima sjever-jug (cardo) i istok-zapad (decumans). Gradska žila kucavica Poreča, nezaobilazna šetnica gdje ćete pronaći spomenike, restorane, kafiće i suvenirnice i danas je upravo Dekumanova, nekadašnja rimska Decumanus Maximus. Osim tradicionalnih rimskih ulica, u Poreču na trgu Marafor razgledajte ostatke Neptunovog, Dijaninog i tzv. Velikog hrama.

articlemain

Srednji vijek i rani novi vijek: Venecija u Istri

U drugoj polovici 5.st. Zapadno Rimsko Carstvo se urušilo, Istra je pala pod vlast Ostrogota, potom Bizanta, krajem 6.st. počeli su pristizati Slaveni, a krajem 8.st. stigli su Franci i feudalizam. U 13. stoljeću interes za istarska područja pokazivati je počela nova politička sila: Venecija. Postepeno je i mirno zauzela zapadni dio Istre i vladala do kraja 18.stoljeća.

Mletačka Republika nikad nije zauzela čitavu Istru. Dapače, to je razdoblje obilježila dioba Istre na mletačku i austrijsku, pri čemu je, vrlo pojednostavljeno rečeno, unutrašnjost Istre bila pod vlašću Austije, a ostatak pod vlašću Venecije. Ovo razdoblje obilježeno je ratovima, kugom, malarijom, sušama, te međusobnim sukobima stanovnika Istre duž granice dvaju dijela.

Ipak, uza sve nedaće, La Serenissima je ostavila traga u arhitekturi i umjetnosti Istre. Ovdje su djelovali mletački arhitekti i kamenoklesari, a i domaći su majstori kovali zanat u Veneciji i kući donosili usvojena znanja. Venecijanski je pečat vidljiv u ulicama i na trgovima istarskih gradova, na prozorima i balkonima višekatnih kuća.

Najočitiji znak da je Venecija vladala Istrom ipak je krilati lav svetog Marka, simbol i zaštitnik Mletačke Republike. Pronaći ćete ga u zidovima gotovo svih gradova koji su bili pod mletačkom vlašću: u Poreču, Motovunu, Umagu… Labin ih skriva pet, dok ćete u Svetom Lovreču uz lavove i mnoštvo drugih ostataka Venecije, s obzirom na to da je ovaj mali gradić bio sjedište njezine vojne vlasti u Istri. U Rovinju je lav uklesan na glavnom ulazu u stari grad, a jedan resi i gradski sat. Sam Rovinj, dragulj istarske obale, obiluje venecijanskom baštinom. Najpoznatija je vjerojatno Sveta Eufemija, barokna crkva za čiji je izgled zaslužno nekoliko mletačkih arhitekata, kovača,  kamenoklesara i graditelja orgulja. 

Naravno, tu je i Svetvinčenat, mjesto u unutrašnjosti Istre, koje dan danas sa svojim trgom, kućama i bunarom odiše venecijanskim stilom i u čijem središtu ponosno stoji sad već slavni kaštel Morosini-Grimani.

Novi vijek i suvremeno doba: Kraljevina Italija i slobodna Istra

 Republika sv. Marka u 18. je stoljeću prestala postojati, a njezin je istarski dio predan Austriji. Uslijedilo je razdoblje Napoleona, a potom opet Austrije. To je doba obilježeno revolucijama i narodnim i nacionalnim pokretima, kako u Europi općenito, tako i u Istri gdje se budi hrvatska svijest.

Polako na scenu stupa 20.stoljeće, čija je prva polovica zavila svijet u crno. Između dva svjetska rata, Istra se našla pod vlašću Kraljevine Italije. Taj je period obilježen uglavnom i nažalost negativnim sjećanjima na opresiju i fašizam. Ipak, u tom je razdoblju riješen problem koji je Istru činio surovom za život i siromašnom kroz stoljeća. U vrijeme Italije, naime, započet je i završen jedan od najvećih infrastrukturnih projekata u Istri: Istarski vodovod, zahvaljujući kojem se s vremenom Istra zazelenila i koji i danas navodnjava brojna polja, maslinike, vinograde i pašnjake.

Nakon Drugog svjetskog rata, oslobođenja i pripojenja Jugoslaviji, a potom i Republici Hrvatskoj, Istra se obogatila i razvila u regiju kakvu danas poznajemo i volimo. Regija je to u kojoj se povijest suživota kultura (više ili manje uspješnog kroz vrijeme) ocrtava u njezinoj demografskoj slici, multikulturalnosti, višejezičnosti i antifašističkom nasljeđu. Isto tako, regija je to koja prihvaća svoju baštinu u cijelosti i danas zahvaljujući njoj ponovno privlači narode i kulture iz svih dijelova svijeta.

Ova web stranica radi boljeg rada i poboljšane funkcionalnosti koristi kolačiće (eng. cookies) i slične tehnologije. Ako nastavite s pregledom stranice, smatrat ćemo da ste suglasni s navedenom uporabom. Više informacija »